Za ruke se držimo

Zbirku poezije dr. Miloša Miloševića „Za ruke se držimo“ zajednički su tiskali Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Hrvatsko građansko društvo Crne Gore. Predstavljena je 2. listopada u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru, te dan kasnije u Perjaničkom domu na Kruševcu u Podgorici, u nazočnosti uglednih uzvanica, predstavnika diplomatskog kora i kulturnih poslenika, ljubitelja pisane riječi i poštovalaca dr. Miloševića.
Knjiga je produkt još jedne uspješne izdavačke suradnje Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, koji su zajednički i organizirali ove promocije.
O djelu koje predstavlja izbor iz poetskog stvaralaštva poznatog humaniste i povjesničara, admirala Bokeljske mornarice dr. Miloša Miloševića, govorili su u katedrali sv. Tripuna ispred izdavača predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić, prof. dr. Gracijela Čulić i akademik Tonko Maroević. Stihove su kazivali sam autor, glumica Dragica Tomas i pjesnikinja Dubravka Jovanović, te mali admirali Krsto Milutin i Marko Luković. U glazbenom dijelu programa nastupila je Seda Vukašinović, koja je, na orguljama, interpretirala djela J. S. Baha.

U Podgorici je 3. listopada nazočne ispred izdavača pozdravio predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr. Radomir Pavićević, a uz Maroevića o Miloševićevom djelu govorio je akademik Sreten Perović.
“Miloš Milošević je moderni nasljednik renesansnih multidisciplinarnih tradicija. Ova konstatacija nekome može izgledati preslobodna, ali ona je, ubijeđen sam, suština danas veoma rijetkog dara ovog svestrano obdarenog, duhovno zainteresovanog i istrajnog stvaraoca”, ocijenio je Perović i dodao:
„Poezija Miloša Miloševića zaslužuje studiozno razmatranje suptilnih poređenja, metafora i sintagmi, odabranog pjesničkog jezika, strukture misli i kompozicionih odlika pjesme, te autorovog odabira motiva kojima posvećuje pažnju, reklo bi se – jednako sa kulturološke, povijesne i poetološke ravni.
Kod Miloševića se, kako to primjećuje i Maroević, često smjenjuju sjenke i blaga svjetlost, vjera i nevjerovanje, zapravo obrisi optimizma i neprikriveni pesimistički tonovi. Metafora „kreč života“ možda je najtvrđa sintagma u onom tamnije ozračenom dijelu Miloševićeve poezije“.
“Milošu Miloševiću je pošlo za rukom povezati intimne doživljaje i duboko primljene ambijente s univerzalnim razmatranjima i egzistencijalnim dvojbama. Svojemu bokeljskom mikrokosmosu tako je dao dignitet "objektivnog korelativa", a subjektivnu osjetljivost stavio na kušnju provjere u širim koordinatama. Nedvojbeno je da se prokušani historik dokazao i kao istančani lirik, kao rapsod minulih vremena kojih sjaj još blista i treperi”, ocijenio je, među ostalim, akademik Maroević.