 |
| Delegacija HGDCG sa Radovanom Ivšićem |
Obilazak mjesta koja su značajna u životu Držića, od staroga Dubrovnika do otoka Koločep i Lokrum, sienske Casa della Sapienza i na kraju Kotora bio je svojevrstan kronometar njegovog djela. Bilo je neponovljivo iskustvo u neponovljivoj godini 500. obljetnice u društvu eminentnih znanstvenika iz cijelog svijeta doznati, dotaći, vidjeti, naslutiti neponovljivi Držićev genij.
Na poziv državnog Odbora RH za proslavu 500. obljetnice rođenja Marina Držića, predstavnici Hrvatskog građanskog društva Crne Gore prošli su od 2. do 7. rujna sa devedesetak povjesničara književnosti, glazbenika, historiografa, slavista, jezikoslovaca, demografa, leksikografa, pisaca, pjesnika, kritičara, povjesničara umjetnosti, latinista, glumaca, režisera, publicista iz cijelog svijeta, putovima dum Marina, od Dubrovnika do Siene i Kotora, u okviru Međunarodne konferencije „Marin Držić i naše doba“.
Tih dana održano je 12 sjednica, radnih i paralelnih, na teme: Renesansni grad-država, Crkva i crkve u 16. stoljeću, Dubrovnik kao središte mediteranske špijunaže, Renesansna komediografija u Hrvatskoj i Italiji, Politička misao i praksa 16. stoljeća, Renesansna umjetnost u Dubrovniku i Dalmaciji… Bilo je neponovljivo iskustvo u neponovljivoj godini 500. obljetnice u takvom ozračju doznati, dotaći, vidjeti, naslutiti neponovljivi Držićev genij.
 |
| Razgovori "preko" Držića : Ivšić i Milošević |
Marin Držić - Vidra, hrvatski Shakespear, Goethe, Dante, Moliere, redatelj i glumac, obavještajac i politički urotnik, orguljaš, putnik do Firence, Rima, Carigrada i Beča, koji se cijeloga života borio protiv mentaliteta i negativnih energija i razotkrivao umišljene veličine, kojeg nisu voljeli ni vlast ni ideologije, rodio se u Dubrovniku prije pet stoljeća. Studentski prorektor bio je u Sieni, a njegova obitelj bila je podrijetlom iz - Kotora.
Našu priču započet ćemo Venecijom, mjestom gdje je Držića zadesila zagonetna smrt 2. svibnja 1567. i gdje je sahranjen u crkvi sv. Ivana i Pavla, slijedeći nit koju nam je „zadao“ sam „negromant“(onaj koji oživljava nešto mrtvo), prof. dr. Slobodan Prosperov Novak. Predsjednik Odbora za proslavu 500. obljetnice rođenja Marina Držića i glavni organizator središnje međunarodne konferencije, povjesničar hrvatske književnosti, komparatist i teatrolog, predavač na sveučilištima u Splitu i na Yaleu, te izvrstan poznavatelj Držićevog opusa, skup u Dubrovniku otvorio je u ponoć u kripti ispred Doma Marina Držića. Da se to nije desilo samo jer je Držićev grob daleko, u Veneciji, pomislili smo na kraju ovog putovanja koje je Novak neočekivano završio ponoćnim posjetom grobu don Branka Sbutege u Dobroti, u Kotoru. Tiho je kazao da je čitava ideja o ovom skupu, proslavi obljetnice, ponikla prije četiri godine, u Rijeci Dubrovačkoj, u razgovoru sa don Brankom i Vlahom Bogišićem, koji je, još tiše, stajao sa strane, u mraku čempresa groblja pored crkve sv. Stasija.
U tom trenutku, opet neočekivano, sjetih se Manifesta Radovana Ivšića: „Eto, dragi moj Vidro, dragi moj Marine, postaješ vječan: pa smij se sada, gorko. Smij se sada mračno“.
 |
| Sudionici proslave obljetnice |
Venecija je bila prvo mjesto na mapi „hodočašća dum Marinu“, kako je ovo putovanje nazvao akademik Luko Paljetak, koji je uz Slobodana Prosperova Novaka dopredsjednik počasnog odbora zaduženog za programe obilježavanja Držićeve godine.
Poseban cjelodnevni program 2. svibnja pod nazivom „Fate largo“ (Razmaknite se, prolazim!) počeo je prijemom u Vijećnici grada Venecije Ca' Farsetti, gdje je hrvatsko izaslanstvo, državnu tajnicu Ministarstva kulture Ninu Obuljen, gradonačelnicu Dubrovnika Dubravku Šuicu sa suradnicima i veleposlanika RH primio Augusto Salvatori, pročelnik grada Venecije za turizam. U Palazzo delle Prigioni održano je predavanje jednog od najznačajnijih talijanskih slavista, prof. Sante Graciottija, pod nazivom „Jadranska renesansa“ u nazočnosti akademika Paljetka, prof. Slobodana Novaka, gradonačelnice Dubrovnika i veleposlanika, te niza uglednih osoba iz društveno-političkog života Venecije i Hrvatske.
Cijeli dan, na Trgu Sv. Ivana i Pavla, umjetnici Dramske akademije iz Venecije, Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba, te Kulturno-umjetničkog društva „Linđo“ iz Dubrovnika, izvodili su bogat glazbeno-scenski program. Na samom trgu postavljen je i štand Hrvatske turističke zajednice grada Dubrovnika.
Cjelodnevni program je završio svečanom svetom misom na latinskom jeziku koju je predvodio mons. Stjepan Krasić u crkvi Sv. Ivana i Pavla, gdje je Držić sahranjen. Nakon mise u kapeli u kojoj se nalazi spomen-ploča posvećena Držiću nazočnima su se obratili državna tajnica, veleposlanik, gradonačelnica Dubrovnika i predsjednik Počasnog odbora. Na grob Marina Držića položeni su prigodni vijenci.
 |
| Galijunom Tirena do otoka Koločep i Lokrum |
Središnja Međunarodna konferencija svečano je otvorena 3. rujna u Dubrovniku.
Delegacija Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, predsjednik dr. Ivan Ilić, dr. Miloš Milošević, tajnik HGDCG Tripo Schubert i urednica Hrvatskog glasnika Tamara Popović nazočila je otvorenju. Predsjednik Gradskog vijeća Ivan Margaretić, te gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica, pozdravljajući ugledne uzvanice na svečanoj sjednici, osobite pozdrave uputili su delegaciji iz Kotora. Dojam uvaženosti pojačala su i protokolom predviđena mjesta u drugom redu prepunog kazališta Marina Držića, u kojem se okupila politička i intelektualna elita.
- Što je ostalo od Držića 500 godina nakon njegova rođenja: grandiozno dramsko djelo koje je podario Hrvatskoj i Europi, ali i dio zaborava, jer živimo u vrijeme kad se memorija banalizira, kazao je Slobodan Prosperov Novak.
U ime predsjednika Vlade RH dr. Ive Sanadera skup je pozdravio ministar kulture mr. Božo Biškupić, naglasivši da je to vrhunac cjelogodišnjeg obilježavanja 500. obljetnice rođenja toga velikog dubrovačkog i hrvatskog pisca, ali i velikana europske renesanse.
- Držićevo djelo svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti Hrvatske i njezine umjetničke baštine u mediteranski i europski književni i kulturni kontekst. U trenutku kada se Hrvatska priprema i službeno pridružiti ujedinjenoj Europi te nastoji učvrstiti kulturne veze sa svijetom, podsjećanje na Držićevo djelo, koje prelazi povijesne, zemljopisne i kulturne granice, najbolji je oblik afirmacije hrvatske kulture u svijetu, kazao je Biškupić.
O Držićevu komediografskom djelu govorio je i akademik Luko Paljetak, naglasivši kako se Vidra nije slučajno odlučio za smijeh, već je upravo na taj način ismijavao tadašnje društvo i njegov odnos prema pojedincu.
- Iz svoga makijavelističkog vremena u ovo naše, ne manje makijavelističko, Držić nam šalje čovjeka koji je "kralj od ljudi samo kad se umije vladat". Sve to taj umjetnik života čini uz pomoć vrline, ali i prigode, u svijetu koji je samo prividno oštro podijeljen na ludi i mudri svijet, rekao je Paljetak.
Gradsko vijeće Dubrovnika na sjednici 20. kolovoza prihvatilo je prijedlog Državnog odbora da se Meštrovićev spomenik Držiću iz turističkog naselja Babin kuk preseli na prostor između Kneževa dvora i Gradske vijećnice.
- Nije riječ samo o tehničkom preseljenju Držićeva spomenika, već o želji da nam dum Marin uvijek bude blizu, kao spomen na velike misli koje nam je ostavio i na kojima je ovaj grad odgojen, kazala je gradonačelnica Dubrovnika.
Svečani čin otkrivanja spomenika pratila je ceremonija u kojoj su središnju ulogu odigrali glumci Kazališta Marina Držića i studenti zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, a tijekom koje su čitani ulomci iz piščevih najslavnijih dijela. Otkrivajući Meštrovićevu brončanu skulpturu, uz slapove cvjetnih latica što su se slijevali s balkona Gradske vijećnice, ministar Biškupić poručio je Dubrovčanima da uče od Držića kako se voli Njarnjas grad.
Izaslanstvo HGDCG, predsjednik dr. Ivan Ilić, dr. Miloš Milošević, tajnik HGDCG Tripo Schubert, povjerenik HGDCG za Hrvatsku Krunoslav Težak i urednica Hrvatskog glasnika Tamara Popović imali su tog dana i odvojen posjet kod županice Dubrovačko-neretvanske županije Mire Buconić i dožupana Miše Galjufa.
 |
| Renesansna glazba na otoku Lokrum |
„Europa Držićeva vremena“ bio je naziv prve plenarne sjednice kojom je otpočela središnja Međunarodna konferencija. Otvorili su je predsjednici Odbora obljetnice Slobodan Prosperov Novak i Luko Paljetak. Pjesnik Radovan Ivšić predstavio je svoj najnoviji književni uradak „Marin Držić ili bujica života“, koji je govorila Ksenija Prohaska.
Svoja su znanstvena viđenja među prvima izložili Lada Čale Feldman koja je govorila o europskim okvirima Držićeva metateatra, direktor Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ Vlaho Bogišić, te jedna od najvećih svjetskih povjesničarki književnosti Patricia Parker, profesorica američkog prestižnog sveučilišta Standford, najveći svjetski autoritet za Shakespearea, koja je izjavila kako »Shakespeare nije bio Englez nego Hrvat«. Ona je govorila o vezama Engleske Shakespeareova doba, dakle, druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeća, i Dubrovnika, te Ilirije, koja je, počevši od Albanije, zauzimala cjelokupni hrvatski primorski prostor, pa tako i područje Dubrovačke Republike, odnosno tadašnje Raguse. Do sada nepoznata tvrdnja jest ona što kaže da su Dubrovčani od Turaka s kojima su graničili pola tisućljeća, preuzeli običaj svojevrsnog skrivanja žena u kući.
Na istočnoj granici Republike bila je velika Venecija i njezin centar na tom području, Kotor, vječni dubrovački rival. O odnosu Dubrovčana prema Kotoru svjedoče i komedije Marina Držića u kojima se likovi Kotorana u pravilu ismijavaju.
Osim dum Marinovih komedija, Držiće i Kotor povezuje i nekoliko spomenika Vidrinoj obitelji, a o kojima je govorio dr. Miloš Milošević.
- Kada među zidine grada uđete sa sjeverne strane, na prvom omanjem trgu susrećete crkvu Uznesenja Marijina, danas poznatu kao Sv. Marija od Rijeke, ili još više Blažena Ozana. Na njenom pročelju nalazio se, a sada je pohranjen u crkvi, natpis: Na ruševinama stare sagrađena od nasljednika kneza Ivana i onih obitelji Dersa i Bisacca 1221, obnovljena 1930.“
Tu se, dakle, kao ktitori spominju nasljednici Držića.
Obilje podataka dobiva se od stare građe III sveske Diplomatičkog zbornika Tadije Smičiklasa, a pogotovu na osnovu nebrojenih podataka Irmgard Manken u knjizi o Dubrovačkom patricijatu XIV. stoljeća, kazao je dr. Milošević.
Jedna od intrigantnih teza bila je i ona što ju je izrekla njemačka profesorica Elisabeth von Erdmann sa Sveučilišta u Bambergu, o tome kako je Držić, jače nego drugi autori njegova vremena, osjetio otpor stvarnosti prema božanskom tekstu. Dok je njegov suvremenik Petar Zoranić sve svoje korake učinio uz pomoć Božju, Držićev Dundo Maroje se neće libiti dozivati vragove.
U biblioteci Siene, u Toskani, gdje je Marin Držić nekoliko godina bio rektor studentskog doma i univerziteta, pronađena je dosad nepoznat primjerak njegovog kazališnog djela „Tirena“. Nakon što je nedavno Ennio Stipčević u Milanu otkrio prva izdanja Držićevih djela, a Lovro Kunčević u Firenzi pronašao njegovo šesto urotničko pismo, sudionicima konferencije direktor tamošnje Bibliotece Comunale Daniele Danesi predstavio je drugo izdanje „Tirene“ iz 1607. godine, s dosad nepoznatim dijelovima, koji su privukli pozornost znanstvenika.
- Riječ je o još jednom zanimljivom otkriću koje će, po svemu sudeći, pridonijeti novim spoznajama o Držićevu životu i djelu, kazao je Novak.
Sudionike skupa te izaslanstvo Dubrovnika, koje je predvođeno gradonačelnicom Dubravkom Šuicom doputovalo u Sienu, Novak je upoznao i s nekim manje poznatim pojedinostima iz dum Marinova života tijekom njegova boravka u tom toskanskom gradu.
Studenti su mladog Marina izabrali za rektora studentskog doma i vicerektora Sveučilišta i u Sieni se Držić „naučio“ kazalištu.
U palači Gazzaia Novak je predstavio dokumente koji svjedoče o Držićevu sudjelovanju u zabranjenoj predstavi koja se u veljači 1542. održala u tom zdanju. U ono vrijeme bilo je to poprilično opasno jer su sudionici kažnjavani, ali ne i Držić koji je u komadu, kojemu nije poznat naslov niti sadržaj, glumio ljubavnika. Radnu sjednicu u biblioteci vodio je Alessandro Damiani.
Ulice Siene i danas izgledaju kao prije pet stotina godina, te je ovaj nastavak hodočašća sudionike konferencija još više približio renesansnom pjesniku. Skoro da ste imali utisak da ćete ga sresti na nekom od sienskih trgova.
 |
| Na grobu don Branka Sbutege |
U suorganizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, sudionici konferencije 7. rujna preselili su se u Kotor. Nakon posjeta otoku Gospa od škrpjela, na kojem ih je dočekao župnik don Srećko Majić, stigli su u Kotor, gdje je u palači Bizanti održana radna sjednica. Svoj prilog dao je mr. Jovan Martinović, govoreći na temu „Kotor na početku 14. stoljeća“, opisujući društvene prilike u kojima je živjela porodica Darsa. On je u svom izlaganju koristio knjige gradskih notara Kotora od 1326. do 1337. godine.
- Držić je bio vizionar puno prije svih nas, govorio je o potrebi povezivanja ovih krajeva sa središnjom zapadnom kulturom, misleći da smo mi dio te civilizacije. On je začetnik ideje povezivanja na čijem pragu je sada i Crna Gora, kazao je predsjednik Hrvatskog građanskog društva dr. Ivan Ilić.
Nakon organiziranja gostovanja HNK Zagreb sa predstavom „Dundo Maroje“, HGDCG se i na ovaj način aktivno uključilo u proslavu 500. obljetnice rođenja Marina Držića. U planu je i posjet djece iz Crne Gore školi „Marin Držić“ u Dubrovniku, te uključenje u svečanu promociju velike Enciklopedije Marina Držića koju već četiri godine pripremaju Slobodan Prosperov Novak i Luko Paljetak, te Vlaho Bogišić, a koja će u konačnici imati više od 1300 stranica. Za ovo opsežno znanstveno izdanje, koje će biti najvrjedniji trag 500. dum Marinove obljetnice, tekstove je pisalo 80 autora, a svečana promocija bit će 13. prosinca ove godine i prema planu, bit će održana u isto vrijeme u svim hrvatskim gradovima koji imaju kazališne kuće, kao i u inozemstvu. Sva predavanja znanstvenog skupa bit će objavljena i u Zborniku koji se planira tiskati sljedeće godine, a predsjednički dvojac akademika planira tiskanje još jednog opsežnog izdanja, velikog zbornika radova sa svih znanstvenih skupova o dum Marinu, kako bi se na jednom mjestu mogli pronaći radovi znanstvenika više generacija Držićologa.
 |
| Luko Paljetak i Slobodan Prosperov Novak |
Od 3. do 7. rujna u Dubrovniku 90 znanstvenika raspravljalo je o Držićevoj ulozi u povijesti i njegovu utjecaju na suvremenost, novim spoznajama, vremenu, djelu i bijelim mjestima njegove biografije, bavilo se državom kao središnjim pojmom političke misli 16. stoljeća, Držićevom urotom, tajnim službama u Veneciji i Dubrovniku, špijunažom za Otomanskog carstva, slikarstvom njegova doba, Držićevim petrarkizmom, sintaksom i humorom njegovih drama. Obilazak mjesta koja su značajna u životu Držića, od staroga Dubrovnika, pa renesansnim galijunom Tirena do otoka Koločep i Lokrum, sienske Casa della Sapienza u kojoj je Držić živio nekoliko godina i na kraju Kotora, kako je kazao direktor Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" Vlaho Bogišić, bio je svojevrstan „kronometar njegovog djela“.
Konferencija o Držiću ne bila potpuna da je nije pratila medijska prašina i senzacionalistički naslovi o tome kako se troše milijuni kuna na izlete i bankete, ručkove i večere.
- Naslovi kako se troši i šakom i kapom drski su i bezobrazni. Ovdje nije problem što se troši, nego što se malo troši. Nijednom hrvatskom sponzoru nije palo na pamet da potroši na Držića neku kunu. Fukare smo, kao i Držić, koje troše novce, prokomentirao je Bogišić u svom prepoznatljivom stilu.
Banket s kostimiranim konobarima uz zvuke žive renesansne glazbe u Pustijerni, zapuštenom i zaboravljenom prostoru unutar dubrovačkih zidina, gdje su uzvanice kušale punjenog Držićevog kopuna; Držićeva juha poslužena kod Mrtvog mora na Lokrumu, paste i delicije kojima se Držić hranio za vrijeme boravka u Sieni – sve to bilo je daleko više od prostog konzumiranja hrane. Bila je to svojevrsna priča u priči, još jedna neodvojiva nit i odavanje počasti velikom pjesniku.
Nismo čuli odgovor da li je Držić bio veliki po svojim procjenama budućnosti, i da li je to zavladala globalna prednost ljudi nahvao. Luko Paljetak u svojoj je zdravici samo, u držićevskom duhu, rekao: „A zašto su soldi nego da se ije i trumpa“.
Senzacionalističkoj javnosti očito neće biti važno da čuje da su se novci ipak potrošili na mnogo važnije stvari, što je sasvim jasno i nakon samo površnog čitanja ovih redaka. Međutim, kao i Bogišić i Paljetak, Slobodan Novak se nije htio pravdati, već je na upite o novcima samo odmahivao glavom: „Nisam računovođa. Moje je da trošim, a ne da brojim“.
Tipično za čovjeka nesporne radne energije a netipične znanstvene širine, kojem nisu strani ni ulasci u političku arenu da bi nediplomatski mijenjao stvari. Novak naprosto uzbibava duhove svuda gdje se pojavi.
- Volim kad mi samo jezik ostane domovina, volim to više od njezinih stvarnih krajolika i živih ljudi. Ili kako je davno rekao Držić: Tko doma ne sidi i ne haje truda po svitu, taj vidi i nauči svih čuda. U mnogo čemu sam slijedio Držića, slijedio sam ga od školovanja u Sieni pa sve do njegova urotničkog plana protiv domaćih slinavaca. Držić nije doživio da se ostvari san njegovih urota! Ja se nadam suprotnomu.
Držić je pisao i živio istu situaciju koja se danas dešava u povodu razgovora o njemu.
Bilo bi krajnje vrijeme da počnemo da čitamo njegovo djelo“.
Tamara Popović
