Igor Žuvela je poznat u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji kao jedan od najuvaženijih pripadnika dragovoljačke i braniteljske populacije koji se u Domovinskom ratu istakao junaštvom, ali prije svega plemenitošću spram suboraca i pozitivnim uticajem na njih, što su osobine lidera.Nakon rata nesebično se stavio na raspolaganje svima kojima je bila potrebna pomoć, zalažući se za prava branitelja, invalida, ali i ostalih stradalnika rata, pomažući savjetom i djelom u kriznim prilikama. U tome je koristio svoju harizmu među dragovoljcima, braniteljima i stradalnicima Domovinskoga rata, ali i svoj osobni, kao i ugled svoje u Dubrovniku cijenjene obitelji.
Prije nekoliko godina, točnije 2003., upoznao se s čelnicima Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore (HGDCG). U razgovorima s njima osjetio je u kojoj je mjeri ta zajednica prepuštena sama sebi, uprkos ustavnoj proklamaciji za brigu o Hrvatima diljem svijeta. Sporadična spominjanja u medijima i pojedinačni prigodni susreti nisu mogli skriti osjećaj zapuštenosti. Tad im odlučuje na svaki način pomoći u borbi za identitet, prepoznavanje i prihvaćanje, kako u Crnoj Gori, tako i u matičnoj im domovini Republici Hrvatskoj. Za mnoge je to bio teško shvatljiv paradoks, ali ne i za njega. Kao predsjednik samostojne Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskoga rata (UHDDR) Grada Dubrovnika, potpredsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Republike Hrvatske, čovjek koga je 1999. godine predsjednik Franjo Tuđman odlikovao Redom hrvatskog trolista, okuplja oko sebe viđenije dragovoljce, intelektualce, ali i političare, voljne da saslušaju, razumiju i sagledaju problem hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Shvatajući delikatnost njihova položaja zbog političkih prilika s obje strane granice, bio je svjestan njihova mogućeg nestanka kroz iseljavanja i asimilaciju, koji se ne mogu potpuno zaustaviti, ali se mogu usporiti i smanjiti. Zbog toga je stalno isticao da su Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Dubrovnik, a posebno dragovoljci i branitelji, pozvani rješavati odnose između do jučer zaraćenih strana da se prošlost nikad više ne ponovi, da se izvuku pouke, te da ljudi sarađuju i žive u međusobnom poštovanju i uvažavanju.
Ostala je zapamćena njegova izjava koja je široko odjeknula: Zalažem svoje rane da naša djeca više nikad ne ratuju.Ta izjava data je brojnim hrvatskim i crnogorskim medijima uz nastup Bokeljske mornarice s crnogorskim barjakom na Stradunu u sklopu prezentacije 'Bokeljske priče', upriličene od strane HGDCG da uveliča Dan Dubrovačko-neretvanske županije u maju 2007. Tad su ga pitali kako gleda na činjenicu da se nije dogodio nikakav incident i da je sve išlo uz pokroviteljstvo hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata. Njegova izjava se danima mogla čuti na mnogim stranim postajama, te se često spominjala u Zagrebu i Podgorici. To je predstavilo Hrvatsku kao zrelu demokratiju koja zna poštovati drugoga i drugačijeg, ali i koja zna što su pravila političkoga vladanja, pa se taj čin s uvažavanjem opetovano isticao u mnogim prilikama.Ta i druge akcije privukle su veliku pažnju u Crnoj Gori, te značajno usmjerile politiku tamošnje Vlade i drugih nadležnih prema hrvatskoj zajednici i prema Hrvatskoj, napose prema Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Crnogorska politika shvata da je to značajno relaksiralo političku klimu i odnose, da je Hrvatska vrijedan i snažan partner spreman na oprost, ali ne i na zaborav, te da je spremna na gradnju novih odnosa. Također se shvata i prihvaća važnost hrvatske manjine i njezina opstanka, i priznaje ogroman udio hrvatske baštine i kulture u cjelokupnoj kulturi Crne Gore.
Krenule su mnoge vrijedne akcije sa širokim odjecima u Crnoj Gori, Hrvatskoj i susjednim zemljama, ali i u Europskoj uniji. Najagilnija udruga Hrvata, HGDCG, uz svesrdnu potporu Igora Žuvele i UHDDR Grada Dubrovnika, sudjeluje u proslavi 500. obljetnice rođenja Marina Držića, ukazujući na bokeljske korijene njegove obitelji, ali i na svoje postojanje kao i svoj velik doprinos ukupnoj hrvatskoj memoriji. U Kotoru je organizirana i predstava 'Dundo Maroje' HNK iz Zagreba, koja je polučila izniman uspjeh i zanimanje, te su dugo spominjani Hrvati Crne Gore, ali i dragovoljci te njihov predsjednik Igor Žuvela, koji unatoč svojem invaliditetu sudjeluje u organiziranju i poticanju tih događanja.
Kulminacija je bio dolazak hrvatske djece iz Crne Gore u Dubrovnik. Oni su doveli i svoje crnogorske prijatelje, želeći ih upoznati s najpoznatijim hrvatskim gradom i stvoriti veze prijateljstva sa svojim vršnjacima bez opterećenja, kako to i dolikuje djeci. Tu hvalevrijednu i visoko ocijenjenu akciju osmislili su i ostvarili zajednički HGDCG, Dubrovačko-neretvanska županija i dragovoljci predvođeni Igorom Žuvelom. Nakon sadržajnoga programa održana je tiskovna konferencija na kojoj je sudjelovalo preko 30 novinara iz Crne Gore i drugih susjednih zemalja. Na toj konferenciji su dominirali Igor Žuvela, koji je još jednom ponovio svoju poruku i hrabro uputio niz novih, te Branislav Mićunović, ministar kulture, sporta i medija Crne Gore, ugledni reditelj i osvjedočeni prijatelj Hrvatske, njezine kulture, hrvatske manjine i Dubrovnika, čovjek koji je i za vrijeme rata ostao uspravan i po cijenu osobnoga stradanja.
Od tada se u Crnoj Gori dodatno s uvažavanjem spominju Dubrovačko-neretvanska županija, Dubrovnik, Republika Hrvatska, kako u političkim krugovima, tako i među inozemnim diplomatima, a sve više među tzv. običnim pukom, što je i najvažnije. Biti hrvatski dragovoljac, branitelj, postala je nezaobilazna činjenica među pripadnicima hrvatske manjinske zajednice, ali i među ostalima. Kod mnogih u Crnoj Gori je postalo čast sresti se s hrvatskim dragovoljcem, rukovati se i izraziti poštovanje i to se ne krije, nego se bez ustezanja i javno priznaje. Svijest o prošlom ratu i posljedicama je sve više nazočna na pravi način, kao i osjećaj koji potiče odlučnost da se prošlost ne ponovi i da se izgrade kvalitetni odnosi, što opet pozitivno djeluje na prepoznavanju i priznavanju hrvatske manjine i izgradnju novih, prijateljskih odnosa Crne Gore i Hrvatske.
