Hrvatsko građansko društvo Crne Gore
ponedjeljak, 12. prosinca 2005.
Život i djelo Vladislava Brajkovića
Knjige "Život i djelo Vladislava Brajkovića" I i II priredili su Dario Musić i Jovica Martinović. Za izdavanje su zaslužni: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske-Zagreb, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor i Bokeljska mornarica Kotor. Glavni i odgovorni urednik je Radomir Pavićević, a knjiga je tiskana u Skaner studiju iz Zagreba. Prva knjiga izlazi 2003. godine i promovirana je u Zagrebu i Perastu a druga knjiga 2004.god. i promovirana je u Zagrebu. Tekstovi u knjigama obuhvaćaju niz radova prof.dr. Vladislava Brajkovića u njihovom integralnom obliku, kako su ranije objavljivani u pojedinim publikacijama, i tekstovi posvećeni njegovom životu i djelu. Izvorni tekstovi prof.Brajkovića govore o raznim pravnim pitanjima, uglavnom vezanim za pomorsko pravo, i imaju nesumnjivo znanstveno i nastavno značenje. Upravo njihovim čitanjem moguće je na neposredan način steći uvid u način rada, razmišljanja , metodologiju i tematiku kojom se kroz dugi niz godina bavio, ne samo profesor Brajković, nego i mnogi njegovi suvremenici u području pomorskog i općeprometnog prava. Neki tekstovi uz to imaju izuzetno kulturno i povijesno značenje, s obzirom da se radi o slikovitim zapisima prošlih vremena.
Hrvati u Crnoj Gori
Knjiga "Hrvati u Crnoj Gori, s posebnim osvrtom na Boku Kotorsku i drugu polovicu XX.stoljeća", autora prof.dr.Milenka M.Pasinovića, tiskana je 2005. Nakladnik je Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor, a objavljena je uz svesrdnu pomoć grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, tiskana u nakladi Adamić d.o.o. Rijeka, tiskare Futura d.o.o.Rijeka. Knjiga se može nabaviti u uredu Društva i knjižari „Uliks“. Od praktičnog je značaja svima koje zanima povijest, sadašnjost i budućnost hrvatske zajednice na području Republike Crne Gore, te onima koji se njome bave i koji će se baviti.
Prof.dr.Pasinović u svojoj knjizi želio je što manje ponavljati ono što je već napisano o Hrvatima u Boki, ili u svezi s njima – a pogotovo se klonio dokazivanja onoga što izvjesno postoji stoljećoma, a o čemu svjedoče mnogobrojna arheološka nalazišta, spomenici kulture i pisani izvori, religija i jezik, koji govore o viševjekovnom postojanju Hrvata na prostorima današnje Republike Crne gore. Nije mu bila ni namjera da se bavi njihovim kulturnim dostignućima , odnosno činjenicom da nevelika hrvatska etničko – kulturna zajednica u prošlosti i danas, nesrazmjerno broju svojih pripadnika participira u ukupnom spomeničkom blagu i kulturnoj dinamici zemlje u kojoj živi. Također nije htio iznova isticati kako je kulturno nasljeđe koje baštine Hrvati na tim prostorima nastalo zahvaljujući nekoć razvijenim zanatima, umjetnosti, arhitekturi i kulturi općenito, a održavajući materijalno blagostanje i kulturne veze koje je donosilo pomorstvo.
U prvom redu, autor je nastojao prikazati demografski razvoj hrvatske populacije u Crnoj Gori, koristeći dostupne arhivske izvore u kojima se Hrvati spominju, premda se njihov udio u ukupnom stanovništvu nije statistički prikazivao – kao ni pripadnika ostalih naroda, koji su živjeli, odnosno koji žive , na tom području – sve do suvremenih popisa stanovništva. Slijedom toga , demografska kretanja koja prikazuje u knjizi promatrao je u kontekstu prostora i vremena, dakle teritoriju koju danas obuhvaća Crna Gora , a posebice područja Boke kotorske, i to ponajviše u drugoj polovici XX. stoljeća, pokušavajući objasniti uzroke opadanja broja Hrvata do današnje manjinske razine.
Prof.dr.Pasinović u svojoj knjizi želio je što manje ponavljati ono što je već napisano o Hrvatima u Boki, ili u svezi s njima – a pogotovo se klonio dokazivanja onoga što izvjesno postoji stoljećoma, a o čemu svjedoče mnogobrojna arheološka nalazišta, spomenici kulture i pisani izvori, religija i jezik, koji govore o viševjekovnom postojanju Hrvata na prostorima današnje Republike Crne gore. Nije mu bila ni namjera da se bavi njihovim kulturnim dostignućima , odnosno činjenicom da nevelika hrvatska etničko – kulturna zajednica u prošlosti i danas, nesrazmjerno broju svojih pripadnika participira u ukupnom spomeničkom blagu i kulturnoj dinamici zemlje u kojoj živi. Također nije htio iznova isticati kako je kulturno nasljeđe koje baštine Hrvati na tim prostorima nastalo zahvaljujući nekoć razvijenim zanatima, umjetnosti, arhitekturi i kulturi općenito, a održavajući materijalno blagostanje i kulturne veze koje je donosilo pomorstvo.
U prvom redu, autor je nastojao prikazati demografski razvoj hrvatske populacije u Crnoj Gori, koristeći dostupne arhivske izvore u kojima se Hrvati spominju, premda se njihov udio u ukupnom stanovništvu nije statistički prikazivao – kao ni pripadnika ostalih naroda, koji su živjeli, odnosno koji žive , na tom području – sve do suvremenih popisa stanovništva. Slijedom toga , demografska kretanja koja prikazuje u knjizi promatrao je u kontekstu prostora i vremena, dakle teritoriju koju danas obuhvaća Crna Gora , a posebice područja Boke kotorske, i to ponajviše u drugoj polovici XX. stoljeća, pokušavajući objasniti uzroke opadanja broja Hrvata do današnje manjinske razine.
petak, 10. lipnja 2005.
Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju
Knjiga "Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju" autora Vicka Nikolića tiskana je u Zagrebu 2005. Nakladnik je Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, tisak Copigraf, Zagreb, a tiskana je uz financijsku potporu Hrvatske gospodarske komore. Knjiga se može nabaviti u uredu Društva u Kotoru i kod autora u Zagrebu. Album sadrži 54 pjesme posvećene Boki kotorskoj ili su za nju tematski vezane. Melodije pjesama pisane su dvoglasno, a harmonije i tekst potpisani. Svaka pjesma ilustrirana je primjerenom fotografijom. Melodije i harmonije pjesama pisane su u stilu tradicionalnog bokeškog melosa, koji se temelji na tradicionalnom dalmatinskom melosu ili, šire od toga, na mediteranskom. Snagom slike i popratnog teksta doprinio je stjecanju opšteg dojma o Boki i Bokeljima kroz stoljeća, i na taj način pobudio želju ljudi da o tome više saznaju. Tekstove za manji broj pjesama napisali su: Maja Perfiljeva, Stijepo Mijović Kočan, Vladimir Krsnik-Vlatko i Stela Levanić.
subota, 5. ožujka 2005.
Četvrta godišnja skupština
Kotor, 5.3.2005 – 17.4.2005. Skupština koja je programski i organizacijski bila zamišljena i započela svečarski u Kotoru 5. ožujka 2005. u dvorani Centar za kulturu uz prisustvo velikog broja članstva i visokih uzvanika iz Republike Crne Gore i Hrvatske, prekinuta je neočekivano i na opće iznenađenje većine prisutnih i samog Rukovodstva Društva, iako su nam dostavljane poruke opstrukcije Skupštine. Jedna grupa članova Društva na čelu sa članom Predsjedništva Pavlom Jurlinom i predsjednicima podružnica Tivta Zlatkom Vučinovićem, Bara Vladimirom Medovićem, Podgorice dr.Đurom Kojanom i njihovim mentorima iz Kotora i Zagreba i malobrojnim istomišljenicima htjeli su nasilno da smijene postojeće rukovodstvo Društva optužujući ih za zlouporabu i nepoštivanje Statuta Društva, financijske malverzacije i osporavajući Društvu legitimnost.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)